Menadžment kulturne baštine

Menadžment kulturne baštine

Zaokružujemo 2018. godinu kao godinu kulturne baštine. Baština spaja ljude i omogućava povezano društvo. Baština, unutar kreativnih industrija obuhvaća mogućnost otvaranja radnih mjesta i potencijal za područja na kojima se nalazi. 
 
Pri odabiru ovogodišnje teme, Europska komisija se vodila s mišlju fokusiranja na mlade koji trebaju postati čuvari baštine za buduće generacije. Ova tema je službeno lansirana 7. prosinca 2017. godine na forumu europske kulture u Italiji.  
 
Povijesna baština. (izvor: pexels.com)

Izvor: www.pexels.com

Kratak pregled razloga odabira teme kulturne baštine u 2018. na području Europske Unije:  
 
  • Europa kao svjetska regija ima 453 mjesta baštine na listi UNESCO-a, što čini gotovo polovicu sve svjetske upisane baštine u UNESCO. 
  • S 89 elemenata, Europska unija čini četvrtinu UNESCOve liste Nematerijalnih dobara.
  • Ukupno postoji 31 certificirana ruta kulture u Europi koja se proteže kroz više od 50 zemalja. 
  • Od 10 najposjećenijih muzeja u 2016., šest se nalazi u Europi. Navedenih šest muzeja (prema The Art Newspaper) ukupno ima više od 35 milijuna posjeta u 2016. godini. 
  • Više od 54 milijuna uzoraka iz kolekcija od preko 3700 europskih kulturnih institucija je dostupno putem Europeane, digitalne platforme za baštinu. 
  • Mreža od 27 000 zaštićenih Natura 2000 sites čini 18% EU površine i gotovo 6% morskog teritorija EU. 
Više od 7.8 milijuna poslova u Europskoj uniji je povezano s baštinom, a više od 300 000 ljudi je izravno zaposleno u sektoru baštine. Smatra se da svaki izravan posao u sektoru baštine stvara 26.7 indirektnih poslova, na primjer u građevinarstvu ili turizmu. Za usporedbu, na stranici Europske komisije, stoji informacija da za svaki izravan posao u automobilskoj industriji, indirektno se stvara 6.3 poslova vezanih uz izravni posao.  Unutar sektora baštine postoje mnogi izazovi koji se sastoje od sudjelovanja publike u baštini i kulturnim aktivnostima do prijetnji okolišu i kulturalnim objektima.  
 
Ova godina je nastojala odgovoriti na pitanja: “Kako možemo bolje promovirati baštinu? Kako možemo povećati učinak benefita baštine na društvo i ekonomiju?” 
 
Kulturna baština (izvor: pexels.com)

Izvor: www.pexels.com

Unutar ove godine su se održali sljedeći ključni događaji:  

  • Dani Europske baštine (The European Heritage Days) 
  • Oznaka Europske baštine  
  • Isticanje kulturalnog bogatstva Europe putem Europskih prijestolnica kulture 
  • Nagrada za baštinu/Europa Nostra Awards.
Definicija kulturne baštine prema Ministarstvu kulture: “Kulturna baština, materijalna i nematerijalna, zajedničko je bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, a njena zaštita jedan je od važnih čimbenika za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnog identiteta.”  
 
Unutar zakona o Zaštiti i očuvanju kulturnih dobara stoji defnicija kulturnih dobara u članku 2. koja kaže da su:
 
  • pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnog, paleontološkog, arheološkog, antropološkog i znanstvenog značenja
  • arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost
  • nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i dokumentacija i bibliografska baština 
  • zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima. 
Unutar registra kulturnih dobara Republike Hrvatske možete vidjeti tri liste: Liste zaštićenih kulturnih dobara, Liste kulturnih dobara nacionalnog značenja i Liste preventivno zaštićenih dobara. Dostupan je na linku.
 
 
Turist razgledava (izvor: pexels.com)

Izvor: www.pexels.com

Osnove menadžmenta upravljanja baštinom se nadovezuju na temeljne i specifične funkcije menadžmenta. U slučaju baštine nadograđuju se načelima menadžmenta kulturne baštine, a to su načela:  

  • zakonitosti i/ili tradicije 
  • prepoznavanja/identifikacije baštine
  • dokumentiranosti
  • multidisciplinarnog pristupa
  • očuvanja spomeničke vrijednosti
  • granične koristi
  • ekonomskog vrednovanja
  • dobrog gospodarenja.

Europska godina kulturne baštine se obilježavala diljem Europske unije, a na ovom linku možete vidjeti kako je svaka država obilježila ovu godinu. U Hrvatskoj je vidljivo obilježavanje putem web stranice Europska godina kulturne baštine.  
 

Na koji način se Europska godina kulturne baštine obilježila blizu vas? Koja kulturna dobra možete nabrojati u svojoj blizini?  Recite nam u komentarima.   

Informalno učenje kao učenje budućnosti

Informalno učenje kao učenje budućnosti

Cjeloživotno obrazovanje i cjeloživotno učenje su pojmovi, gotovo istog značenja. Iako oba podrazumijevaju mentalne procese kojima usvajamo određene navike i obrasce ponašanja, a razlika je potvrda, svjedodžba ili diploma, koja se uručuje nakon završetka formalnog obrazovanja.  Pojedinca sve više privlače novi oblici učenja, kao što je informalno učenje. O ostalim oblicima učenja, pročitajte u blog postu “Kako učiti od drugih?”.

Cjeloživotno učenje, kao oblik se pojavio u dvadesetim godinama prošlog stoljeća u Engleskoj. Ono obuhvaća učenje, razvijanje i praktičnu primjenu obrazovanja kod odraslih u razvijenim državama (Engleska, Njemačka, skandinavske države). Prvo priznanje dobio je nakon Drugog svjetskog rata, a međunarodno je prihvaćen na UNESCO-vim konferencijama o obrazovanju odraslih, 1960-ih. Pedesetak godina kasnije, ljudi dijele radni vijek na dva razdoblja, prvi u kojemu djeca i mladi uče i drugi u kojemu prestaje obrazovanje i počinje rad. Stereotip da je obrazovanje namijenjeno samo djeci i mladima se svakim danom opovrgava jer se svakim danom susrećemo s toliko različitih informacija da svjesno ili nesvjesno učimo. Više o načinima cjeloživotnog učenja pisala je Diana u svom blog postu.

Fotoaprat i žuti maslačak u travi (izvor: www.pexels.com)

Izvor: www.pexels.com

Oblici cjeloživotnog učenja su formalno, neformalno i informalno. Formalan oblik je školovanje, strukturiran oblik obrazovanja nakon kojeg se dodjeljuje diploma ili svjedodžba kao potvrda o stečenom znanju. Kao što sam naziv kaže, neformalno obrazovanje je svako učenje koje ne vodi višem stupnju obrazovanja i diplomi ili svjedodžbi. Zbog općenitosti ovog oblika, ono nema definiciju, no tu pripadaju seminari, tečaji, konferencije i ostalo. Informalno obrazovanje ili samoobrazovanje je namjerno učenje bez vanjske potpore

Europska komisija je 2001. godine, informalno učenje definiralo kao učenje koje se odvija u svakodnevnom životu, na radnom mjestu, u obiteljskom krugu, ili u slobodno vrijeme. Ono nije (u smislu ciljeva učenja, vremena ili poticaja učenja) strukturirano i u pravilu ne vodi ka certificiranju. Njega karakterizira to što nije strukturirano, organizira i pokreće ga osoba koja će učiti sama za vrijeme dnevnog života i rada, za razliku od neformalnog obrazovanja kojeg organiziraju ustanove i institucije za potrebe drugih. Zanimljivu je definiciju dao i stručnjak Colin Titmus, koji je informalno učenje opisao kao učenje koje proizlazi iz iskustva i utjecaja društva na stavove, znanje i vještine pojedinca.   

Zelena olovka položena na otvorenom, žutom rokovniku (izvor: www.pexels.com)

Izvor: www.pexels.com

S ovim oblikom učenja susrećemo se svakim danom kroz dnevne aktivnosti, kada nismo ni svjesni da promatranjem, čitanjem, isprobavanjem, konzultiranjem i odlaženjem na sajmove usvajamo određene navike, tehnike i stvari. Rezultate vidimo kada usvojena znanja primijenimo u rješavanju određenog problema. Ono što razlikuje ovaj oblik učenja od formalnog i neformalnog je da možemo i nesvjesno učiti, ovisno o situaciji gdje se nalazimo, kime i čime smo okruženi. Ovaj oblik učenja je prvi s kojim smo se susreli u životu, sve što smo učili od prvih koraka je informalno. Danas se često zna dogoditi u komunikaciji, usvajajući navike bližnjih. Razvojem tehnologije i interneta gotovo svake minute omogućuje nove informacije i podatke, svakim danom se susrećemo s novim aplikacijama, mrežama i programima. Neke moramo naučiti, zbog potreba škole, fakulteta ili posla, a neke nas jednostavno zanimaju pa ih želimo naučiti i baviti se njima.  

Žuti i ljepljivi papirići kraj tipkovnice (izvor: www.pexels.com)

Izvor: www.pexels.com

Iz brojnih primjera informalnog učenja koje svakodnevno svjesno ili nesvjesno koristimo, možemo primijetiti razne načine za učenje. S obzirom na količinu i opseg informacija s kojima se svaki dan susrećemo, pojedinac se jednostavno okreće neformalnom i informalnom učenju, kako bi upotpunio školsko obrazovanje. Iz ovog razloga, u budućnosti se očekuje da će informalno učenje postati važan izvor informacija u učenju i podukama.  

Što vi mislite, kako vi razvijate svoje znanje? Koje su, po vama, prednosti informalnog učenja? 

Pin It on Pinterest